Poslednji nastavak „Kupoholičarke“ kupila sam reda radi i da bih imala ceo komplet. Koliko sam bila oduševljena s prva dva nastavka (od kojih sam jedan u rubrici „verovali ili ne“ pročitala na engleskom, a ako revnosno pratite blog znate da mrzim da čitam knjige na stranim jezicima), toliko su me svi potonji smorili, ali sam ih uredno pročitala, iako su se pretvorili u sopstvenu parodiju.
Nekategorisano
Prva klošarka Srbije
Posted on 16. February 2016.Ja sam ovo već jednom pisala pre nego što sam rešila da počnem kraće a češće. Sad ću jednostavno da obrišem taj mučni tekst od pet – šes strana, u kom se ubih da ispadnem duhovita na temu koja mi uopšte nije smešna, a evo šta se zapravo desilo.
Počni malo
Posted on 16. February 2016.Pre neki dan sam čitala odličan tekst o tome kako nove navike treba stvarati polako ali redovno. Autorka je, na primer, svakog dana po pet minuta učila francuski, i kaže da je za godinu dana naučila 41% (ako to uopšte može tako da se meri), pa je onda čitala samo jednu stranu knjige pred spavanje i uvećala broj pročitanih skoro tri puta u odnosu na 2013, onda počela ranije da ustaje, sad se sprema da trči… Njen zaključak je da treba sebi da stvorite najbolje moguće uslove: instalirate aplikaciju za učenje jezika na mobilni, stavite knjigu pored kreveta, spremite uveče opremu za trčanje – jer kad vam je sve pri ruci, veće su šanse da ćete da krenete. Takođe, zagovara kvantitet – ako nešto dovoljno ponavljate, pre će vam postati navika nego kad se trudite da uradite savršeno.
Pelcer
Posted on 26. January 2016.Znate kako. U životu sam samo dva puta – samo dva puta – uspela da se potpuno isključim. Prvi put kad sam bila u Vili d’Este u Tivoliju pored Rima i drugi put na izložbi “David Bowie is” u Berlinu. O mojoj ljubavi prema Italiji i kako zašto i kad smo raskinule – neki drugi put. A sad o mojoj prvoj i najvećoj tinejdžerskoj ljubavi – Dejvidu Bouviju.
Poslednja crkavica i novogodišnji sajam knjiga
Posted on 27. December 2015.Kako to već biva, krenem juče da popijem kafu i kao neću ništa da kupujem, samo da vidim šta ima, a noge same idu na novogodišnji sajam knjiga u Domu Sindikata. Sat vremena kasnije eto mene s punom torbom knjiga (i dalje prezirem plastične kese, a naravno da ne nosim rezervnu torbicu ako slučajno naletim na neki sajam knjiga) pa da vidimo na šta sam potrošila poslednju crkavicu u 2015.
Rusi
Posted on 23. December 2015.Jedna od najboljih stvari koju možete da uradite u životu je da pauzirate godinu. Tako sam ja pre pet godina otišla u Berlin da učim nemački, u romansiranoj verziji ovo verovatno zvuči kao priča iz nekog ženskog časopisa u kojoj je glavna junakinja odlučila da pronađe sebe – u stvarnosti, oklonosti nisu bile ni malo romantične, ali je odluka da se ukinem iz Beograda na neko vreme bila najbolja koju sam donela u životu.
Ponovo u školi
Posted on 15. December 2015.Dobrodošli u carstvo političke nekorektnosti – gde ste, bez obzira na godine i iskustvo, mali glupi, prezira vredan stvor, gde neko može da vam gađa seminarskim, a vi namestite da vas bolje pogodi, gde se otvoreno rovari protiv vlasti, gde su muškarci uvek bolji od žena a ženama to ne smeta preterano, gde se upiškite od sreće kad vas neko bez ironije nazove kolegom – njegovo visočanstvo (državni) fakultet.
Posle sajma
Posted on 20. November 2015.Svake godine obećavam da na sajmu neću kupovati knjige koje 1) ne želim da imam i 2) ne želim da čitam, međutim, uvek me neki slatkorečivi prodavac obrlati, što je ishodovalo tako što sam pre par nedelja poklonila 30 kilograma knjiga biblioteci na Karaburmi.
Šta se to desilo sa Verom Korać?
Posted on 3. November 2015.Volim knjige u kojima se glavna junakinja zove kao ja. Nisu baš česte, jer je moje ime malo zastarelo, ali tu i tamo se neko seti kako je lepo pa tako krsti svoju heroinu. Zbog toga sam zavolela “Balkansku trilogiju” Gordane Kuić i pročitala je toliko puta da maltene znam napamet.
Zeka i zekoslava
Posted on 29. October 2015.Kad bih mogla da promenim samo jednu stvar u prošlosti, evo šta bih uradila – javila bih se mami sa Mašinijade u Budvi, gde sam otišla s faksom i kao puštena s lanca zaboravila da pozovem kući, a to je bilo pre ere mobilnih i moja kevica je preckrla dok neko od profesora nije javio da sam živa, zdrava i vrlo trezna kao i uvek.
Starmala
Posted on 15. October 2015.Kad sam bila mala, moje najomiljenije mesto na svetu bilo je dečije odeljenje gradske biblioteke. Tata i ja smo zimi imali običaj da krenemo u obilazak muzeja i duge šetnje po gradu, tada je još postojao sneg i to ozbiljan sneg, do kolena, i sećam se da smo jednog upravo tako snežnog dana otišli u Zmaj Jovinu da se učlanim i pozajmili smo tri knjige od kojih je jedna bila “Male žene” Luize Mej Alkot, ustvari svega se sećam i dan danas kad prolazim prosto mogu da udahnem miris zime, knjiga i TA peći.