Poslednjih nekoliko godina se davim u istorijskim knjigama, zaslugom Filipe Gregori (Philippa Gregory), engleske književnice koja se proslavila romanom “Druga Bolenova kći” o nesretnoj engleskoj kraljici Ani Bolen i njenoj kohabitaciji u sumanutom četvorouglu sa rođenom sestrom, bratom i kraljem Henrijem Osmim, koji joj je na kraju odsekao glavu (odrubio zvuči suviše romantično). Međutim, Ana je bila mama najveće engleske kraljice (Elizabete Prve), i jedna izuzetna gospodja, kojoj je Filipa Gregori malo oprala obraz i od omražene prevela u mučenicu.
Nekategorisano
Kako da objavite knjigu i izgubite prijatelje
Posted on 19. August 2014.Mislim da sam tu i tamo stidljivo pominjala kako sam svojevremeno objavila knjigu. Ovakvu stvar bih inače, znajući sebe, raspaljivala na sva zvona, međutim, iako je volim kao majka ludo dete, isto tako je i krijem. Iskreno, sad je se već pomalo i stidim, ali ne kajem se što sam je napisala. Znate kako kažu, pametan čovek uči na tuđim greškama, pa u to ime, evo kako da ne ispadnete glupi kao ja u nekoliko lakih koraka.
Bezobrazne knjige
Posted on 29. July 2014.Znate kako. Ja sam još pre neki dan odlučila o čemu, noćas tokom surovog napada nesanice smislila šta, i sad ima da napišem makar se udarala lenjirom po ruci (što je ujedno i uvod u današnju priču). Recite sad vi meni, ali pošteno mi recite – da li ste gledali trejler za film “50 nijansi”? Ako niste – kako niste, kad je preplavio internet kao cunami od kad je Beyonce, koja je za potrebe filma upriličila, citiraću, “gotsku verziju” svoje pesme “Crazy in Love”, postavila kraćušan video na instagram, a sutradan su pustili veliki trejler i udarili čežnju do Dana zaljubljenih, kada će biti premijera.
Kako se piše “Knjigofilija”
Posted on 26. July 2014.Šta kažete na ovaj prepotentan i pomalo gramatički neispravan naslov? Htela sam u stvari da kažem “Kako pišem Knjigofiliju”, međutim, pokušavam da se bavim SEO (Search Engine Optimization) pa mi nikako ne odgovara da focus key word bude u padežu. Nemojte, molim vas, sad da se razbežite, neću vam oplaviti vratove nekakvim izrazima koje ni sama ne razumem, već hoću sa vama da podelim nekoliko stvari koje bih volela da sam znala kad sam se upuštala u projekat “Knjigofilija”. S tim što bih se uvek ponovo i opet upustila.
Kraljevske “Lude Naste”
Posted on 23. July 2014.Ne znam da li sam vam pričala (da li ste primetili da mi svaka treća rečenica počinje ovako) kako obožavam istorijske knjige, i kako znam više o porodici Tjudor nego o sopstvenoj (sram da me bude)? Volim istoriju, ali prezirem prošlost, stresem se od pomisli na starinski nameštaj, nošenu garderobu, antikvarnice… Tu i tamo mi se desi da kupim stare knjige na pijaci i to da ih spasim, jer mi je žao da Turgenjev hvata prašinu pored tikvica, ali te knjige nikad nisu dospele do prvih redova moje biblioteke, već se luftiraju na terasi. Jednostavno ne mogu da se nosim sa “duhovima prošlosti” ili kako god da zovu prašinu, moljce i miris smrti. Continue Reading
Sedam lakih komada
Posted on 20. July 2014.Danas neću da gnjavim epskim uvodima, već odmah prelazim na stvar, a to su knjige na listi čekanja. Ako zanemarimo one što su ostale posle pohoda na jesenji sajam i koje verovatno nikad neću ni da pročitam (za nauk – ne kupuj čudne skandinavske trilere čak i ako koštaju samo 100 dinara), trenutno imam sedam knjiga koje zahtevaju moju pažnju.
Đavo nosi… Zaru?
Posted on 19. July 2014.Možda je tema mog bloga takva da stalno imam potrebu da objašnjavam kako, osim što nosim naočari i što sam školski primer štrebera, zapravo vodim umereno do potpuno zanimljiv život, zahvaljujući najpre poslu kojim se bavim. Inače sam ministarka lenjosti i smaralaštva, ali eto odabrala sam takvu karijeru u kojoj nijedan dan nije isti (ma ni nalik), a kad sam se pre par dana rasplakala na poslu, kolegnica me je tešila rečima “hajde hajde, nemoj da plačeš, tek je devet ujutro”.
I vodiči su knjige
Posted on 18. July 2014.Obožavam da putujem sama. Imam par vrlo sebično – samoživih, a zatim i opravdanih razloga. Po prirodi sam samotnjak i ne volim mnogo da se družim. Naravno da imam prijatelje, nemojte da mislite da živim u crno okrečenoj sobi, međutim, imam ih taman za prste jedne ruke. Zbog posla i moje varljive nasmejane fasade imam milione poznanika, međutim, najveći deo vremena, ja sam više nego dovoljna samoj sebi. Ok, volim da imam neko živinče da mi pravi društvo, ali i moji ljubimci su „povukli“ na gazdaricu pa su tako malo na svoju „ruku“ (kljun, kandžu). Continue Reading
To je bilo jedne noći…
Posted on 14. July 2014.Ako me nešto nervira više nego kašnjenje, a verujte mi to nešto treba da bude mnogo gadno i gnojavo, pošto mrzim kašnjenje iz petnih žila i dubine duše, to su ljudi koji navodno ne gledaju turske serije, žutaće čitaju samo u frizerskom salonu a u kolima valjda slušaju tibetanski džez. Ja bih sve te koji se sa “Svetom” i “Skandalom” sreću isključivo pod haubom za sušenje papilotni upitala kako objašnjavaju desetine hiljada prodatih primeraka istih? Biće da u Srbiji ima mnogo više frizerskih salona nego što sam mislila… Dakle, posle kašnjenja najviše mrzim foliranciju.
Beograd. Beograd.
Posted on 12. July 2014.Po mom skromnom mišljenju, najbolja knjiga ikad napisana o mom voljenom Begišu je “Beograd ispod Beograda”. Bonus za ovu divno napisanu priču o misterioznom podzemlju našeg grada je i taj što poznajem većinu autora, tačnije Zorana Nikolića i Dragana Mila Milovanovića, moje bivše kolege iz Večernjih Novosti, koji su u timu sa dr Vidojem Golubovićem zgotovili knjigu koja je izašla u ko zna koliko izdanja do sada, a samo ja sam je poklonila cirka 20 puta.
Dostupno svima
Posted on 8. July 2014.Odrasla sam na Lekinom brdu u Beogradu. Sada vole da kažu Pašino, ali ja i dalje guram stari naziv, po jednom rasnom predstavniku “crvene buržoazije”, Leki Rankoviću, koji je valjda stanovao negde kod Šumica. Naša kuća bila je na okretnici tadašnjeg trolejbusa 11 (sadašnjeg 22) i sećam se da sam strašno zavidela prodavačici iz trafike pored “Pampur” bara, i zvala sam je novinarka.