Kap valjevske krvi

Znate šta. Kad vam padne na pamet da pišete o nečemu, bolje da to uradite odmah, pa makar pisali po salvetama. Umesto da sam lepo izručila patetiku prošle nedelje kad me je uhvatilo, sad sedim i tu nešto čvakam na silu, a do sad sam tri puta mogla da se stidim svog emotivnog ispada, pa i pročitam nešto novo o čemu bih mogla da pišem.

Ovo je trenutak u kom se kajem što Knjigofilija nije blog za opštu namenu, već sam eto, morala da ograničim na knjige, pa onda nemam o čemu da pišem kad postim od čitanja, kao sad. Da li mi verujete da ne čitam ni novine? Hajde što ne čitam, već ne kupujem, pa shodno tome nemam ni šta da čitam kad me uhvati napad čitanja, tešim se kako će uskoro Sajam… tešim se i tešim a istina je da sam se zaglavila između vremena i prostora (ako je tako nešto uopšte moguće) i kao da sam pritisla dugme za pauzu na sopstveni život i načisto sam skrozana to jest makar sam bila do prošlog utorka kad se desili nešto čudno.

Sedim ja tako i hoću da odustanem. Inače mislim da je odustajanje potcenjeno. Verujte mi kad vam kažem, ja sam svetska prvakinja upornosti, ali, kad nešto neće, ono neće, i niko vas neće odlikovati medaljom za neodustajanje.

Umetnost odustajanja je u tome da nađete pravi trenutak, a prošle nedelje prosto nije bio moj. To sam shvatila na stepenicama za odustajanje i da živim još 150 godina ne mogu dovoljno da zahvalim osobi koja me je zaustavila. A mislim da ni ta osoba nije svesna koliko je učinila za mene.

Ja se u ovakvim situacijama uvek pitam “šta bi sad uradio taj i taj” (na primer Angela Merkel).

Ma šta lažem.

Ne pitam se.

Ali dobro zvuči.

Međutim, izgleda da je moja polovina valjevske krvi odradila svoje. I ja sam kao moj zemljak, vojvoda Živojin Mišić odlučila da povučem svoje snage da se malo saberu, pa da krenem u napad.

(Znala sam da će patetika da počne da curi kad tad).

Jer, što bi zemljak rekao:

Život je večita borba. Ko sme, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide napred!

Valjda će da bude sve ok.

Jer ako nije ok, onda nije kraj.

PS. nisam vam pisala od čega odustajem, jer u suštini – nije vaš problem, ali pretežno sam živa i zdrava, da ne brinete.

You Might Also Like

1 Comment

  • Reply
    Aleksandra
    29. September 2015. at 17:28

    Maa to je samo ova grozna jesen :) Kad god se nesto zamalaksavam odmah se setim npr. sestrinog rodjendana koji je sad 2og i sajma knjiga :) p.s. pozdravi cimerku sa kljunom :D

  • Leave a Reply