Priznajte da ste bili ubeđeni (kao i ja do pre minut) da je citat iz naslova izašao iz usta nekog južnoameričkog nobelovca, i da ćete se mnogo iznenaditi kada vam kažem da je u pitanju rečenica koju izgovara kontesa Nera, glavna junakinja “Gričke vještice” Marije Jurić Zagorke?
Nedavno sam se dokopala svog kompleta “Gričke vještice”, koji sam jurila od prošlog sajma knjiga (naravno da sam u međuvremenu mogla da kupim neko antikvarno izdanje, ali, ako redovno čitate, onda već znate moj stav o “second hand” knjigama i znate da one završe na mojoj terasi, kao u nekom rezervatu, dok se ja prskam asepsolom i poručujem dezinsekciju stana). Knjiga me je, kao što sam se i nadala, dočekala u hali 4, i sad stanuje na mojoj polici, onako nova novcijata, doduše u jeftinom mekom povezu, ali to je suviše mala mana spram duhova prethodnih vlasnika koji me prosto proganjaju kad kupim neku staru knjigu.
Marija Jurić Zagorka i Milica Jakovljević Mir Jam bile su junakinje mog predtinejdžerskog doba, kada sam ih čitala krišom, kao da čitam Markiza de Sada, jer, a već sam vam pisala o tome, moja mama je imala nešto protiv upliva ljubavne literature u moju adolecentsku glavu, pa je stavila embargo, međutim, ja sam se nekako dovijala i na kraju dokopala i Mir Jam i Zagorke i progutala ih sa takvom strašću koju samo može da opravda divljanje mojih malih hormona i po koja dlaka ispod miške (ovo pišem samo da bih nekako završila rečenicu, inače mi prelazak iz deteta u ženu nije ni teško ni traumatično pao iz prostog razloga što se još, osim fiziološki, nije ni desio, ne ne, nisam virgo intacta ako ste na to pomislili, već nisam baš mnogo sazrela, htedoh sad da napišem samo što ne skupljam sličice, pa sam se setila da sam ih 2011. i skupljala).

Ovo izdanje sam čitala kad sam bila klinka, mislim da jednu knjigu nikad nisam ni vratila u biblioteku i da mi se muva negde na polici
Mir Jam i Zagorka imaju mnogo toga zajedničkog, pored evidentnog – ljubavnih romana. Obe su bile novinarke, obe su bile obezvređivane, obe su se borile za tradiciju i nasleđe svog naroda, obe su bile podsmevane i njihovi romani proglašavani za petparačke i šund… Danas Zagorka ima spomenik u srcu Gornjeg grada – Tkalčićevoj, prema romanima Mir Jam snimaju se najgledanije serije, a njihovi romani su remek delo ženskog pisma spram užasa koji nas je kasnije snašao u vidu novokomponovanog chick lita koji curi s polica knjižara.
Malo sam istraživala o Zagorki, i na sajtu Društva Marije Jurić Zagorke našla vrlo zanimljiv tekst, koji vam prenosim u originalu:
Da li ste znali?
… da je najčitanija i najpopularnija spisateljica u Hrvatskoj?
… da je prva novinarka u jugoistočnoj Europi?
… da je među prvim osnivačima Hrvatskog novinarskog društva?
… da je zbog svog novinarskog rada bila zatvarana, proganjana, ali i da su joj nekoliko puta nudili puno novca da prestane pisati?
… da je svojim pisanjem podizala naklade novina, a sama je bila potplaćena i siromašna?
… da je pokrenula prvu hrvatsku žensku reviju – Ženski list – i časopis za ženu i dom Hrvatica?
… da je osnovala prvu žensku radničku organizaciju Kolo radnih žena?
… da je predvodila demonstracije i organizirala otpor protiv mađarizacije Hrvatske?
… da je nagovarala sugrađane da govore hrvatski, zbog čega su je proganjali i ismijavali?
… da je živjela u različitim političkim sustavima (u pet različitih država) na istom prostoru i da ni u jednom sustavu nije bila omiljena, zbog svojih izrazito patriotskih ideja i zalaganja za vlastitu kulturu i identitet?
… da je likovima u svojim romanima davala narodna imena koja su naročito bila popularna 60-ih godina 20. stoljeća, kad su i njeni romani bili na vrhuncu popularnosti (poput današnjih sapunica) te su rođena brojna djeca kojima su roditelji dali ime Siniša, Gordana, Damir, Nera…
… da je izmislila ime Gordana koje do tada nije bilo poznato?
… da je pisala doslovce do zadnjeg dana života?
… da je koristila 26 pseudonima, od kojih je najpoznatiji – Zagorka?
… da su njeno rođenje i smrt ovijeni tajnama, poput likova iz njenih romana?
Moja najobožavanija Zagorkina knjiga je “Grička vještica”. Pročitala sam skoro sve ostale, mnogo hvaljena “Gordana” mi nije legla, kao ni “Jadranka” dok su sve ostale u mom srcu ostale u senci pustolovina kontese Nere i kapetana Siniše, koji su visoko plasirani na mojoj top 10 listi omiljenih literarnih parova. Iako “Grička vještica” ima 8 nastavaka, radnju je relativno lako prepričati: radi se o intelektualnoj pobuni mlade kontese Nere protiv progona veštica u Zagrebu i peripetija koje slede. To je ujedno i okosnica prva dva dela, dok od “Suparnice Marije Terezije” kreće priča o dvorskim intrigama i istorijskim okolnostima tadašnjeg Austro-ugarskog carstva (da li ste znali da Marija Terezija uopšte nije bila carica, već nadvojvotkinja, ali su je nazivali caricom i njene zemlje carstvom, pa da se ja sad ne bavim ispravljanjem istorijskih krivih Drina). Do raspleta dolazi u “Dvorskoj kamarili”, a poslednji nastavak – “Buntovnik na prestolu” mi se nikad nije posebno dopadao, i mislim da ga je napisala zato što su tražili još avantura Siniše i Nere, a da mene pitate “Grička vještica” je mogla da se završi i bez “Buntovnika”, međutim, nećete umreti ako ga pročitate. Dugo sam priželjkivala TV seriju i sigurna sam da nisam jedina, s vremena na vreme je najavljuju, ali nikako da počnu da snimaju, jer je ovaj roman krupan TV zalogaj, osim ako ga ne oskrnave tako što smeste radnju u enterijer nekog studija, u kom slučaju ne bih volela da je ikad snime.

Zamislite samo da scena u kojoj Kapetan Siniša obučen kao đavo odnosi Neru ispadne ovako – ne hvala.
Ne bih se upuštala u detalje, jer je roman pun obrta i stvarno bih vam pokvarila čitanje, ali imate sve: od ljubavne priče, preko progona veštica do dvorskih spletki i pojavljuju se vrlo živopisni i stvarni istorijski likovi (poput grofice Auersperg, koja je jedan od glavnih “okidača” radnje). Meni je posebno interesantna epizoda u Napulju, koja je kao roman u romanu, i sve u svemu, letećete kroz strane i kad jednom počnete da čitate izvesno vam ne gine par neprospavanih noći. Upoznaćete i Mariju Antoanetu i mladog Mocarta i kopkaće vas da saznate ko je bio baron Trenk, zamrzećete korumpirane zagrebačke sudije u procesu protiv veštica i zaljubićete se u kapetana Sinišu, a možda pomalo i u cara Josipa II. Mnoge zanimljivosti o progonu veštica u Zagrebu možete saznati ovde a ako vas put nanese u Zagreb možete da obiđete turu “Tajne Griča” i da se upoznate sa scenografijom”Gričke vještice”, poštp su mnogi objekti još uvek živi i zdravi.
Kad sam počela da pišem o “Gričkoj vještici” bila sam nešto romantično nastrojena, ali sam u međuvremenu otišla na odmor i preležala romantiku, a ako u međuvremenu obolite od iste, možete da potražite “Gričku vješticu” u biblioteci ili na sajtovima tipa Kupindo ili Kupujem – prodajem.
A ja… Ja mogu samo da se pitam gde je i šta radi moje romantično ja i od čega ja to zapravo bežim među korice i da sanjam o tome da mi se bar još jednom ali makar još samo jednom odseku kolena. Pa ću da vam napišem kako je bilo.
5 Comments
jecka
18. November 2014. at 17:09Ovo drugo izdanje sa slike, sto kazes nisi vratila u biblioteku ima i moja baka, :) ja sam ga isto odusevljeno citala u predtinejdzerskom dobu ,po meni jedna od kultnih :D
Milica Calija
19. November 2014. at 09:54Ne znam ko je Zagorka, ali rečenica nije ni “od latinoameričkih autora” niti od njene junakinje, već jednog od najpoznatijih pisaca starog Rima, Ovidja, i u originalu glasi amor tussisque non celantur. A postoji i na Googleu, 100% ;)
Vera Aćimović
19. November 2014. at 10:13Nisam znala. Hvala:)
Vera Aćimović
19. November 2014. at 10:50Ispravila sam na FB strani, mnogo ti hvala jos jednom:
Ogrešila sam se u prethodnom postu:( “Ljubav i kašalj se ne mogu sakriti” je latinska izreka, hvala Milici koja mi je ukazala na ovaj propust. Istina je da istu rečenicu izgovara Kontesa Nera u “Gričkoj vještici”, ali ko priznaje, pola mu se prašta, a ja odoh da vidim gde će zemlja da se otvori da propadnem od blama. Ne liči na jednu štreberku da tako nešto ne proveri. — feeling stupid.
Nada
27. November 2014. at 11:25Ime Gordana postojalo je i u 18. veku. Iako bi Društvo M.J.Zagorke volelo da nije.Primera radi: otac Miloša Obrenovića (Teodor Mihailović) je imao prvi brak sa ženom koja se zvala Gordana. Pozdrav