Pre neki dan sam otišla kod svog mentora na konsultacije i izgovorila neverovatnu laž – “meni titula doktora nauka ne znači ništa”. Posle mi došlo da pišem čoveku mejl kako me sramota koliko sam lupila, ali i ovako ga previše davim, ali ću mu sigurno reći kad ga vidim.
Naravno da mi znači. Znači mi do meseca sunca zvezda i nazad. Kao što mi znači i svaka petica koju sam dobila u školi, svaka desetka na fakultetu (a posebno ona iz Osnova konstruisanja), svaki tekst koji sam objavila u novinama, svaka kampanja, svako slovo na blogu, svaka knjiga koju sam ikad pročitala. Sad mi se čini da se nikad osim na stručnim radovima ne bih potpisala kao dr Vera Aćimović, ali… kad doktoriram to jest kad rodim mečku, ko zna šta će da mi dune, pa nemojte da se čudite ako krenem da se kitim titulom kao seljačka mlada.
A što je najgore, ovu rečenicu s početka, to da mi ništa ne znači, često izgovaram, sipam je kao iz rukava. I onda sam razmišljala šta sam htela da kažem:
- neće doprineti mom samopouzdanju – laž
- neće mi pomoći u poslu – laž (pošto će da doprinese samopouzdanju iz prve stavke)
- neću bolje zarađivati – laž (ustvari ovo je možda i istina, osim ako ne počnem da radim i na fakultetu pored svog posla)
- ja nisam neko kome je to potrebno – laž laž laž
- ja volim svoj posao – istina ali isto tako bih volela da karijeru završim na fakultetu, tako da je i ovo polu-laž
- ja sam toliko kul da sam iznad toga – laž trećeg stepena
- baš zbog toga što mi ne treba ima više da se trudim jer nemam šta da izgubim – opet neki mutant od lažoistine
A mislila sam da sam operisana od lažne skromnosti. Kad ono, glupa lažno skromna jezičina palaca besmislice da bi postigla šta – ubedila svog mentora kako joj to što radi i nije mnogo bitno? Ako mislite da sam tu stala, ne poznajete me dovoljno dobro. Svoj grobić sam temeljno iskopala objasnivši kako je jedan moj poznanik, na koga se ugledam, upisao studije iz iste oblasti, samo u Londonu, a ja nemam para kao on, pa sam morala da se zadovoljim domaćim BU.
Baš lepo. Srećom pa ovako u prirodi nisam baš nesimpatična (još jedan napad lažne skromnosti, zapravo sam vrlo šarmantna, šteta što sam nedruželjubiva pa malo ljudi zna) a i verovatno od drugih lažnoskromnojevića sluša slične gluposti pet puta dnevno pa je već zaboravio.
2 Comments
Mihailo Kotarac
9. February 2016. at 00:43sto lazes zeno bozja?
Aleksandra
3. March 2016. at 16:18E lepo se i(z)smejah, a i naučih ponešto o svom egu :)