Danas neću da gnjavim epskim uvodima, već odmah prelazim na stvar, a to su knjige na listi čekanja. Ako zanemarimo one što su ostale posle pohoda na jesenji sajam i koje verovatno nikad neću ni da pročitam (za nauk – ne kupuj čudne skandinavske trilere čak i ako koštaju samo 100 dinara), trenutno imam sedam knjiga koje zahtevaju moju pažnju.
1. “Moj drugi život”, Christiane F.
Sigurno znate za “Mi, djeca sa kolodvora Zoo”, bila je to obavezna lektira svih tinejdžera u moje vreme, a sada je došlo vreme da saznamo šta se sa Kristijanom F dešavalo poslednjih tridesetak godina. Knjigu sam kupila u Zagrebu, gde je objavio Jutarnji list i možete da je nađete na kioscima.
2. “Prije nego što zaspim”, S.J. Watson
Još jedan plen iz Zagreba, pošto se kod nas rasprodala, a Vulkan izgleda nema nameru da ponovo štampa. Šteta, jer, po onome što sam pročitala u novinama, izgleda da je u pitanju rasna psiho trilerčina, koju jedva čekam da pročitam, jer sam se posle “Iščezle” (original: “Gone Girl”) uspalila na takvu tematiku. A onda sam pročitala i intervju sa autorom i mislim da celofan ima da strada koliko danas.
3. “Potresno delo zapanjujuće genijalnosti”, Dave Eggers

„Virtuozno delo, veliki, smeo, manično-depresivni haos od knjige jednog talentovanog, zapanjujuće talentovanog novog pisca.“
Mičiko Kakutani, The New York Times
Kupila pre neki dan, pošto sam, posle teksta o njegovom “Krugu”, dobila preporuku da obavezno pročitam i ovu. Pa da vidimo o čemu se radi, korice obećavaju. Kod nas je objavila Booka, a možete da je kupite preko njihovog sajta ili u Vulkan i Delfi knjižarama.
4. “Ulica Šanel 5”, Danijela Farneze
Ne znam ništa o ovoj knjizi osim da sam je slučajno kupila pre par dana u knjižari Akademija (Evro – Giunti), kad sam od šoka što sam ugledala belog zeku kako skakuće po policama kupila sve što je stajalo na kasi. Posle sam stidljivo pitala prodavačicu “a čiji je to zeka”, da bi mi objasnili da nemam delirijum tremens već da je zec kućni ljubimac nekog komšije i da svako popodne šeta po Knezu i obavezno uđe u knjižaru.
5. “Žena iz Pariza”, Santa Montefjore

Opet sam morala da konsultujem korice i saznala sam da se radi o nekoj devojci koja se predstavlja kao ćerka iznenanda nastradalog grofa
Ovu knjigu sam kupila isto kad i prethodnu, tako da je zeka kriv. Isti izdavač, ista cena, ista polica… Oseća se na kilometar na neku raspalu patetiku, međutim, moram da priznam da Evro Guinti često zna da iznenadi i to pozitivno, posebno kad je beletristika u pitanju, pa ću, ako ništa drugo, makar pokušati da pročitam metodom “na preskok”.
6. “Simona de Bovoar”, Klod Fransis i Fernanda Gontije

“Pripadam izgleda onoj vrsti, mislim, koja je osudjena da ljubav neprestano grabi pa i onda kada je stekne, nikada u nju nije potpuno sigurna” govorila je Simon
Opsednuta sam biografijama, i čim sam ugledala ovu knjigu odmah sam jezdila ka kasi. U tinejdžerskom dobu sam sam pobožno čitala “Drugi pol” iz kojeg sam saznala mnogo više o ženama, seksu, muškarcima, nego u tada aktuelnom magazinu “Ćao Ona” a priča o čudnoj, nazovi slobodnoj i izopačenoj ljubavi Simon de Bovoar i Žan Pola Sartra me uvek uteši kad pomislim kako sam samo ja osuđena na šizofrene veze dok se svi drugi parovi po Instagramu foliraju kako im od sreće još malo fali da polete. Knjigu je objavio Book Marso (koji izgleda nema sajt) a ja sam je kupila u Vulkanu u Sremskoj.
7. “Istorija braka”, Elizabet Abot
Obožavam knjige Elizabet Abot. Pročitala sam sve njene “Intimne istorije” koje su objavljene kod nas (“Istorija Ljubavnica“, “Istorija Celibata” i “Slatko – gorka istorija šećera”) pa sam tako jedva dočekala novu. Čudi me kako je do sad nisam progutala, pošto sam prethodne tri čitala i po nekoliko puta. Ako sa današnjeg spiska treba da izaberem samo jednu knjigu koju ću pročitati – to bi sigurno bila ova. Elizabet Abot kod nas izdaje Geopoetika, knjige se brzo rasprodaju i teško nalaze, pa umesto lutanja po knjižarama, preporučujem da kontaktirate izdavača ili da pokušate u nekoj internet prodavnici.
PS. moram ponovo nešto da priznam, bože-mi-oprosti, kao da sam u ispovedanici a ne na svom blogu. Kod mene zapravo ne postoji institucija “na čekanju”. Kad mi se nešto dopadne, ja to razbucam kao beba zvečku istog popodneva, u protivnom, knjiga se šunja još par nedelja negde po sobi da bi se posle trajno nastanila na policu. Kad ta sudbina zadesi neke super knjige (a na ovom spisku ima najmanje tri koje me kljucaju) gledam da ih prosledim dalje, kod nekog boljeg vlasnika. Ili ih, još gore, zaboravim, pa se čudom čudim kad naletim na dve iste… Eh kad bi moje knjige samo znale da pričaju.
3 Comments
Aleksandra
21. July 2014. at 22:32Super je Zena iz Pariza, Santa super pise! Zaintrigiralo me je ovo Potresno delo, a i Ulica Sanel 5… To je jedna od onih knjiga za koju mi zene znamo da nije nista epohalno, ali moramo da je procitamo zbog imena i korice :)))
Admin
22. July 2014. at 09:06Pa naravski:)
Aleksandra
14. September 2015. at 00:49Kod mene su knjige na cekanju naslagane pored kreveta :) mozda ce neki od junaka pustiti pipke pa me odvuci u svoj svet.